Ove godine Hrvatska škola nosi svečano odijelo, a razlog je, kao što svi već vjerojatno znate, trideset godina njezinoga postojanja u Švicarskoj. Hrvatska škola više nije dijete ni učenica. Odavno je punoljetna i s vremenom je odrasla i stekla vlastita iskustva. No, nikad ju nisu napustile dječja razigranost i maštovitost, a dokle god njenim bićem odzvanja vesela dječja graja, naša hrvatska škola ostat će mlada i poletna kao ptica. Ona hrabro korača naprijed noseći se sa svim problemima današnjice, ali pri tom ne zaboravlja vlastite početke kojih se ovdje želimo prisjetiti. No, kako opisati povijest škole koja broji tolike skupine djece? Teško. Kako vjerno prikazati mukotrpan rad mnogih učitelja i roditelja i njihov nepobitan utjecaj na generacije učenika i njihove obitelji? Nemoguće!
Ipak, pokušat ćemo se prisjetiti njene prošlosti, kao i i razloga zbog kojeg je Hrvatska dopunska škola u Švicarskoj uopće i nastala. To je ljubav prema hrvatskoj riječi koja je oduvijek bila temeljem svih nas. Jezik je naš korijen i sidro. Možemo otploviti u najudaljenije krajeve svijeta, ali uvijek ćemo se pomoću materinskog jezika vraćati u našu sigurnu luku. To nas zajedništvo pokreće da nastavljamo dalje i da se nosimo s onim što nam vrijeme donosi. A jezik? On se trajno razvija s nama i našom djecom, nadamo se još dugi niz godina!
Mija Rajič, za Upravni odbor Udruge roditelja Hrvatske dopunske škole
Tekstove i fotografije u ime UO-a uredila: Mija Rajič
