Kao i mnogi, i Robert Tonić imao je snove. Kao mladić je želio postati profesionalni nogometaš. Marljivo je trenirao sve dok jednoga dana od svoga trenera Köbija Kuhna nije čuo:
− Roberte, preslab si i nikada nećeš moći postati profesionalni nogometaš.
Mnogi bi pali u svojevrsnu depresiju, ali Robert nije. Ostao je vjeran svojim snovima i, ako ne može biti igrač, onda može biti trener. Danas, nekoliko godina poslije, kao trener u juniorskom vrhunskom nogometu kod FC Red Stars Zürich U16 i ženskom vrhunskom nogometu u FC Schlieren nacionalna liga B, FC Zürich U19, FC Altstetten 1 liga i Zürich City. Ujedno je trener juniora iz YF Juventus Zürich gdje njegov sin također igra. Koje su razlike između ženskoga i muškoga nogometa i je li zadovoljan radom? Suradnica Libre posjetila ga je kako bi dobila odgovore na ova pitanja.
Koga je lakše trenirati u nogometu: žene ili muškarce?
Muškarce, definitivno.
Zašto?
Žene su puno emotivnije od muškaraca. One su umreženije, tj. privatno su prijatelji, a ako je igračica u protivničkoj momčadi kolegica neke od mojih igračica, onda nikad ne znaš hoće li atletski dati sve od sebe. Nakon treninga provode puno vremena zajedno, npr. na roštiljskim zabavama, izlascima u klubove, koncertima itd. Inovacije nije lako uvesti, iako su žene znatiželjne i otvorene za nove stvari, ali prvo morate uvjerljivo diskutirati pa tek se onda prihvaćaju novosti. Igračice često žive zajedno u jednom domaćinstvu. Vode mnogo povjerljivih razgovora o osobnim i profesionalnim stvarima i to dovodi do spletki među njima. Za nogomet se mora gorjeti, puno se žrtvovati, bez obzira na gubitke, i toga nedostaje.
Kod muškaraca je drugačije. Nakon treninga jednostavno odlaze ne gledajući kamo onaj drugi ide. U igri nema prijateljstava. Za pobjedu se mora boriti.
Intervju vodila i prevela: Ivanka Jerković
Izvor: Libra 52
