Nema puno ljudi koji su za promicanje hrvatskog jezika i kulture zaslužni kao Alida Bremer. Rođena je u Splitu, ali je veći dio svog života provela u Njemačkoj, u Münsteru. Studirala je komparativnu književnost, romanistiku, slavistiku i germanistiku, a poslije doktorata niz je godina radila kao znanstvena suradnica i lektorica na sveučilištima u Münsteru i Giessenu. Na njemački je prevela mnogobrojna djela s hrvatskog, srpskog i bosanskog jezika. Urednica je nekoliko njemačkih antologija hrvatske književnosti i dobitnica više prestižnih nagrada. Posebno se može istaknuti njeno vođenje projekta „Kroatien als Schwerpunktland zur Leipziger Buchmesse“ 2008. godine.
Objavila je i dva romana. Olivas Garten izašao je 2013, preveden kao Olivino nasljeđe 2015., a Träume und Kulissen, kao i prijevod Snovi i kulise 2022.
https://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/12/Olivas-Garten-e1701711056352-400×622.jpg
Prva je knjiga romanizirana povijest, uglavnom ženskog dijela, dalmatinske partizanske obitelji autoričine majke. Govori o obiteljskim i birokratskim zavrzlamama oko naslijeđenog maslinika u Vodicama, na hrvatskoj obali. U drugoj se radnja odigrava u sedam dana u Splitu 1936. godine. Kroz istragu jednog ubojstva iz blizine se opisuju događaji i atmosfera uoči Drugog svjetskog rata. U tom trenutku njemački filmski snimatelji u gradu snimaju filmove, s njima se isprepliću povijesni, politički, ljubavni i kriminalistički elementi, a u mediteranskoj atmosferi sve popularnijeg grada osjećaju se nadolazeći fašizam i rat. U oba djela autorica na nadahnut način, pun zanmljivih opažanja i humora, opisuje ozbiljne povijesne događaje.
U svojim romanima o događajima u svojoj domovini, Hrvatskoj, pišete na njemačkome. Je li razlog taj što ste veći dio života proveli u Njemačkoj pa Vam je taj jezik postao bliži, ili Vam je njemačko tržište isplativije, ili …..
Kad razmišljam o jeziku, onda spontano znam da mi je hrvatski jezik prvi i nezamjenjiv, to je jezik mojih emocija i sjećanja, no u njemački sam uložila dugogodišnji rad i napor, te je postao jezikom razuma i spoznaje. Njemački mi je i prvi jezik književnosti, jer ipak uglavnom čitam na njemačkome, a na njega i prevodim. Upravo je prevođenje odredilo njemački jezikom mog vlastitog pisanja, jer se kroz prevođenje moj mozak na neki način usmjerio prema izričaju na njemački jezik. Kad se prevodi, onda se vrlo koncentrirano traži najbolji izraz i bira između više mogućnosti, na taj način raste svijest o mogućnostima ciljnog jezika. Naravno, njemačko tržište je isplativije i potencijalni broj čitatelja je veći, no to nije drugi važan razlog za ovaj moj izbor. Drugi važni razlog je da ja svom okruženju – dakle Nijemcima među kojima živim – želim ispričati te svoje hrvatske priče.
https://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/12/Traume-und-Kulissen-1-400×638.jpg
Vaše su obje knjige prevedene na hrvatski i objavljene kod zagrebačke Frakture. Jeste li zadovoljni prijevodima svojih knjiga? Biste li Vi sami nešto drugačije rekli?
Izdavačka kuća Fraktura spada u najbolje u Hrvatskoj i poznata je po suradnji s odličnim prevoditeljicama i prevoditeljima, tako da su i u mom slučaju romane prevodile vrsne prevoditeljice, uistinu zadivljujućeg poznavanja njemačkog jezika. Jako sam zadovoljna prijevodima, ali to je zbilja zanimljivo – doživljavam ih kao prijevode, a ne kao svoje vlastite tekstove, vjerojatno bih ja mnogo toga drugačije rekla, ali ne nužno i bolje. Mi svi i kad pišemo i kad čitamo ponešto ne primijetimo, nesvjesno previđamo dvoznačnosti i nejasnoće, no u procesu prevođenja se vidi puno više nego pri običnom čitanju.
Moj roman „Snovi i kulise“ preveden je i na engleski jezik i bit će objavljen u Americi u studenom 2023. godine, na što sam prilično ponosna, jer nije lako ući na američko tržište. Roman će se na engleskom zvati jednostavno „Split“ – prevoditeljica se poigrala imenom grada i značenjem riječi split na engleskom jeziku. I taj sam prijevod čitala kao tuđi tekst, a divila sam se i njezinom znanju njemačkoga. Na engleskom roman zvuči neobično, meni se učinilo čak bolje nego i na hrvatskom i na njemačkom, valjda zato jer sam bila euforična zbog mogućnosti da će ga se na engleskom moći čitati u cijelom svijetu.
Kako se osjećate kad čitate svoj tekst u prijevodu?
Oduševljena sam, jer dok ga čitam odjednom počinjem doživljavati taj svoj tekst kroz tuđi glas, svoju priču doživljavam na nov način, vidim je sasvim drugim očima i počinjem razumijevati kako me drugi čitaju. Otvaraju mi se novi aspekti vlastitog teksta, jer to je i inače osobina književnosti – da se u svakom književnom tekstu krije više smisla, nego što je i samom piscu jasno i nego što nam se na prvi pogled čini.
I sami ste aktivni kao prevoditeljica. Birate li sami djela koja ćete prevoditi ili Vas angažira izdavač?
Uglavnom me angažira izdavač. Prije puno godina sam birala djela i nudila ih izdavačima, što je bio težak i nezahvalan posao. Pripremala sam portfolija s biografijom autorice ili autora, s opisom knjige, navodima iz kritika i recenzija i probnim prijevodom, u nadi da bi se neki izdavač mogao zainteresirati. To nije bilo jednostavno i rijetko je bilo okrunjeno uspjehom, tako da sam odradila ogroman posao, koji se na početku nije uopće isplatio, i danas se pitam otkuda mi tada uopće taj entuzijazam. Valjda to ide s mladošću, a i kad čovjek nema previše izbora. Bio je to pionirski napor za otvaranje puta hrvatskoj književnosti na njemačkom jeziku, a okrunjen je nastupom Hrvatske na Sajmu knjiga u Leipzigu 2008., koji sam inicirala, organizirala i vodila. Pri tome mi je puno pomogao njemačko-madžarski pisac György Dalos, koji je 28. 3. 2023. za životno djelo u Berlinu nagrađen nagradom „Heinrich Mann“.
Poslije tog nastupa u Leipzigu, na kojem se okupio velik broj pisaca iz Hrvatske, a objavljeno je 40 različitih publikacija (romana, eseja, zbirki poezije, antologija, posebnih brojeva časopisa itd.), put je bio otvoren, više nije bilo njemačkog izdavača koji za taj događaj nije čuo. Danas me izdavači zovu i nude mi knjige na recenziju ili za prijevod, a autori i autorice koje redovno prevodim su ionako u stalnom dogovoru sa mnom i sa svojim izdavačima, tako da je sve postalo puno jednostavnije.
Kako ste u jednom intervjuu 2015. godine objasnili, Olivas Garten u Njemačkoj je lijepo prihvaćen, ali je izazvao i čuđenje. U njemačkoj je javnosti slika Hrvata negativna jer se znaju samo kao sluge nacistima. Kao partizane koji se plemenito i hrabro bore protiv nacista vidi se samo Srbe. Rekli ste: „Pokret otpora, ono na čemu, primjerice, Francuzi grade svoju reputaciju u europskoj priči o Drugom svjetskom ratu, u njemačkom javnom diskursu nespojiv je s Hrvatskom, spojiv je samo s Jugoslavijom, a kako je poznato da se Hrvati snažno odriču ove države, onda se sve zasluge za pokret otpora i stvaranja multinacionalne zajednice pripisuju – Srbima. Kako su Nijemci u ogromnoj većini osvijestili nacističke zločine i kako su se svjesno, podsvjesno i nesvjesno distancirali od tog perioda, ta distanca pogađa uveliko i Hrvate, koji nisu ni sebi, a kamoli drugima uspjeli objasniti svoju podvojenost u Drugom svjetskom ratu i naglasiti hrvatsku ulogu u partizanskom ratovanju i u stvaranju socijalističke Jugoslavije. … U Njemačkoj postoje povjesničari ili politolozi koji sve to znaju, tako da još više čudi koliko je jednostrana slika o Hrvatskoj u njemačkoj javnosti ipak rasprostranjena.“ Ističete da je tako prešućena, potisnuta i iskrivljena povijest jedna od slabosti današnjeg hrvatskog društva. Je li se u međuvremenu percepcija Hrvatske u Njemačkoj promijenila?
Ovo je velika tema o kojoj se rijetko govori, u stvari ne poznajem nikoga tko na ovaj način o toj temi govori osim sebe same. Rat Rusije protiv Ukrajine me je intenzivno podsjetio na ovu temu, pa sam nedavno u Berlinu na jednom festivalu imala priliku o tome govoriti skupa s dvojicom kolega iz Poljske i Ukrajine, koji poznaju slične probleme. No za razliku od hrvatske situacije, njihove su bile ipak poznatije, u prošlosti se više o ovim zemljama diskutiralo i objavljivalo. Tom prilikom mi je postalo jasno koliko je ovaj hrvatski problem nepoznat, a u velikoj mjeri i tabuiziran. Radi se o narativima i stereotipima, koje je teško promijeniti kad se jednom uvriježe, a često nastaju iz mješavine različitih okolnosti.
Dijelom su ovi narativi „domaće“ proizvodnje, to znači da se osnova za proizvodnju određenih predrasuda stvara kod kuće. U hrvatskom slučaju one nastaju zbog rascijepljenosti hrvatskog identiteta i mnogobrojnih trauma hrvatske povijesti i to ne samo najnovije, nego višestoljetne povijesti. A dijelom su takvi narativi „strane“ proizvodnje, pomiješani s političkim, ideološkim, propagandnim diskursima, koji se negdje proizvode o „drugima“, u ovom slučaju o Hrvatima. A bilo bi dobro da i sami preispitamo svoje stereotipe, jer su najčešće pogrešni, i da pokušamo diferencirano razmišljati, kad razmišljamo o „drugima“.
Naročito je važno suprotstaviti se stereotipima kad oni postanu propaganda, kad postanu dio nečije političke agende. Na tom suprotstavljanju ne može raditi nitko drugi doli oni koji su kroz te stereotipe pogođeni. Dakle na Hrvatima je da se aktivno suprotstave identificiranju svih Hrvata s ustaštvom i da se aktivno ograde od ustaštva. To za njih nitko neće napraviti, oni se sami moraju potruditi da ovaj narativ dovedu u pitanje.
Što trenutno radite? Spremate li i treći roman, veselilo bi nas…?
Završila sam neke prijevode i hvatam zalet za nove, koji će doći na red na ljeto, jer do 1. lipnja moram predati rukopis novog romana, na kojem trenutno intenzivno radim.
Za ovaj sam roman imala stipendiju berlinske Akademije umjetnosti, koja mi je omogućila boravak u New Yorku, gdje sam se kretala tragovima dvojice iseljenika – jedan je bio liječnik iz Kaštel Lukšića, zvao se Ante Matijaca, a drugi je bio Nikola Tesla. Oni su se poznavali, Matijaca je napisao studiju o električnoj medicinskoj terapiji i posvetio je Tesli. Ja kroz njihove likove govorim o egzilu, prijateljstvu u tuđini, nostalgiji, mogućnosti povratka, ali i o znanosti i politici. Obojica su naravno bili fascinirajuće ličnosti, a kako se o Tesli puno više zna, glavni lik romana je Matijaca, čije mi je autobiografske bilješke na uvid stavila njegova unuka.
I ovaj treći roman izdat će austrijski izdavač Jung und Jung, čiji je vlasnik u međuvremenu postao Kampa Verlag iz Züricha. Ako sve bude išlo po planu, vjerojatno ću na jesen imati predstavljanje i u Švicarskoj.
