Možeš li nam se malo predstaviti, gdje živiš, čime se baviš?
Živim po vlastitom izboru, u mjestu gdje sam i rođena, Šibeniku, za koje još uvijek smatram da je jedno od najljepših mjesta koje postoje. Naročito sam zaljubljena u ovaj naš akvatorij i Nacionalni park Kornati, te sve nas „lokalce“ smatram pomalo razmaženima po pitanju uvala, otoka, čistoće mora … teško je naći neko drugo mjesto koje bi moglo parirati tako visoko postavljenim standardima.
Kad je počela ta velika ljubav prema jedrenju?
More i brodovi su oduvijek prisutni u mom životu. Kao djevojčica sam počela jedriti u gradskom jedriličarskom klubu ”Val”, u klasi Optimist, te kasnije klasama Europa i Laser – danas ILCA. S vremenom sam rasla ja, pa tako i brodovi s kojima sam jedrila! Većinu regata sam odjedrila na prekrasnom obiteljskom Grand Soleil 40’R, dok sam od ove godine počela jedriti u klasi Melges 24. Ljubav prema jedrenju je zaista velika. Ponekad mi se čini da do nje nije došlo nekim mojim osobnih izborom, već je to, kao i većina ljubavi, iracionalna emocija s kojom čovjek raste i koja jednostavno predstavlja način života. Gledajući sada svoju djecu, zapravo čak to mogu i tvrditi. Obje moje djevojčice su prije rođenja „imale“ odrađenih nekoliko stotina nautičkih milja, na jedrilici su prosjedile, prohodale, probale prve okuse hrane, i naravno da vole more, samo mislim da nisu to odabrale, to je jednostavno dio njih.
Koja ti je primarna klijentela i na koje sve načine dolaziš do njih? Imaš li redovite klijente ili se svake godine mijenjaju?
Moja primarna klijentela su tvrtke iz svih krajeva Europe, zainteresirane za organizaciju tailor made programa za njihove zaposlenike i poslovne partnere. Ne bavim se prodajom aranžmana, već za svaki upit razvijam novi program kako bih, što je više moguće, odgovorila na potrebe i želje klijenta. Nakon sudjelovanja na ovakvim programima javlja nam se mnogo individualnih gostiju s molbom za pomoć pri bookiranju broda za njihov sljedeći dolazak u Hrvatsku. Baš su mi ovi ljudi dokaz da sam uspjela u svom naumu da im ovaj dio raja na Zemlji prezentiram u najboljem mogućem svijetlu, te da im pokažem barem dio okusa, mirisa i emocija zbog kojih volim Dalmaciju i naš mediteranski način života. Dalmacija je puno više od prekrasnog mora, otoka i bogate povijesti, te klijentima nastojim pokazati baš to, a kada pokažu volju da dođu opet, znači da im nije dosta, da znaju da se tu još može puno toga vidjeti i doživjeti. S nekim od mojih klijenata radim već skoro 20 godina, iz godine u godinu. Mijenjamo se zajedno, moram primijetiti da i starimo zajedno, ali još uvijek nam je lijepo zajedno. Iz takvih odnosa dođu i preporuke novim klijentima i to je sav marketing koji koristim. Nije mi cilj baviti se masovnim turizmom. Često znam reći da dočekujemo goste, a na odlasku se pozdravljamo s prijateljima i u tome leži draž i ljepota posla kojim se bavim.
Ima li nešto što bi rado promijenila u jedriličarskom svijetu da možeš?
Jedrenje i jedriličari su poput zasebne nacije i čini mi se da većina ljudi ima dojam kako se teško priključiti toj „naciji“. Dijelom su u pravu, jer je jedrenje poprilično skup sport, te zahtijeva, poput bilo kojeg drugog sporta, određenu količinu znanja i vještina. Upravo zbog toga mislim da je rad s djecom izuzetno važan. Kroz jedriličarske klubove i rad s djecom, jedrenje otvara svoja prostranstva većem broju ljudi i odgaja nove generacije. Sretna sam što svugdje u svijetu postoji izuzetno velik broj jedriličarskih klubova. U svima njima se govori istim jezikom, jedriličarskim, i nadam se da će u budućnosti sve više ljudi ovladati tim jezikom.
