Svatko tko se smatra vegetarijancem postaje odbojnim ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj srednjoj i jugoistočnoj Europi. Usudite li se, pored toga, još biti i vegan, riskirate da tamo u mnogim restoranima ostanete gladni. No zemlje koje se trude biti ugledna turistička destinacija moraju prilagoditi svoju gastronomiju – ostatak turističkih zemalja to je već odavno napravio.
„Što? Ne jede ni meso ni ribu?“, rekla je u kuhinji nedavno moja teta svojoj teti kad sam ih u Slavoniji posjetio zajedno s jednom prijateljicom iz Švicarske. „Onda joj skuhaj pileću juhicu! Ta bijela pileća prsa i nisu pravo meso – a prije toga izvadi iz njih kosti!“ – tako se mislilo do pred nekoliko godina i to ne samo u Hrvatskoj. Međutim, sada i ova zemlja želi postati moderno i gostoljubivo turističko odredište.
Sada se ipak treba prilagoditi. I u švicarskim se Alpama tradicionalnim ugostiteljima dizala kosa na glavi kad su osamdesetih godina azijski turisti počeli naručivati „čokoladni fondue”, a danas ga Švicarci jedu i sami…
U Italiji, turističkoj zemlji s višegodišnjim iskustvom, brojna su se predjela (antipasti), minestroni, tjestenine, palente i rižota, uvijek pripremali bez mesa ili čak na veganski način, a da se nije posebno išlo za tim. U cijeloj su jugoistočnoj Aziji, Kini i Indiji brojni specijaliteti s curryjem, rižom i drugim namirnicama i tako oduvijek veganski ili vegetarijanski, sasvim nehotice i vjerojatno samo zbog namirnica koje imaju na raspolaganju. Dok su u sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi zastupljene sve razvikane vrste kuhinja – ovdje svjesno, ciljano i profitabilno – u Južnoj su Americi mnoga jela od graha i kukuruza i tako bezmesna. Između Istanbula i Kaira, Turci, Libanonci i Izraelci bez problema pripremaju veganski hummus od slanutka, sezamovo ulje (tahini), juhe od leće i salate od kus-kusa iako donedavno nisu ni znali za pojam „veganski“. Otkad se ta, inače jeftina, jela za siromašne reklamiraju turistima kao „100 % veganska“, u restoranima su cijene za njih znatno skočile. Jedino se u jugoistočnoj Europi i središnjoj Aziji još uvijek drži do tradicionalnih (mesnih) recepata koji, međutim, kod turista sve više gube na privlačnosti.
