Iduće godine kuna će, kao simbol teško izborene samostalnosti i duge povijesne tradicije Hrvatske, prijeći u eurozonu. Bez vlastitoga velikog unutarnjeg tržišta veoma je teško valutama malih zemalja jer njihove novčanice u relativnoj mjeri ovise o dominantnim valutama. To se pokazalo i kod švicarskoga franka. Domagoj Arapović, senior ekonomist pri Raiffeisen banci Švicarske, izražava svoje stajalište o uvođenju eura u Hrvatsku.
HNB – Hrvatska narodna banka je u srpnju 2021. u dogovoru s Europskom centralnom bankom dogovorila srednji tečaj između eura i kune (7,5345), pri čemu hrvatska valuta smije maksimalno varirati +/- 15 % dok ne uvede euro, što bi se najranije trebalo dogoditi u siječnju 2023. godine. Ulaskom u eurozonu za Hrvatsku otpada devizni rizik u odnosu na prostor eurozone, što u svakom pogledu pogoduje vanjskotrgovinskom gospodarstvu. Domagoj Arapović smatra da će Hrvatska moći jednostavnije prihvatiti novac na međunarodnom tržištu kapitala, dok inozemni investitori u Hrvatskoj više neće imati valutni problem.
Ipak se strahuje da bi pri uvođenju eura moglo doći do poskupljenja koje će se službeno prikazati dubljim, nego što će se ono stvarno osjetiti. Bio je to slučaj u Njemačkoj i Francuskoj pri zamjeni njemačke marke i francuskoga franka te posebno u Italiji s njihovom lirom. Čak i dozvoljena fluktuacija od +/- 15 % pobuđuje skepsu, ali i podsmijeh. Zbog toga se već sada poziva na kupnju eura dok je još tečaj za kune povoljan jer nije isključeno da će se 2023. godine s 15 % slabijom kunom dobiti manje eura. Neki se pak prikriveno raduju veoma nevjerojatnom događaju po kojem bi se kuna do 2023. mogla procijeniti za + 15 % prema euru…
Arapović svodi takve latentne, u današnje vrijeme neosnovane, strahove od inflacije na povijesno iskustvo Hrvatske. Osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. stoljeća vladala je hiperinflacija. Jugoslavenski dinar, zaključno hrvatski dinar, i na samom početku i kuna, gubili su svoju vrijednost iz godine u godinu. Polovicom devedesetih godina HNB je napravila dobar potez. Prioritet hrvatskih čuvara valute uvijek je bio održati tečaj prema euru stabilnim, ali taj potez ima svoju cijenu. Poput Švicarske nacionalne banke, koja je također jako vezana za tečaj eura, ni HNB već odavno više ne vodi neovisnu novčarsku politiku. Neovisna politika novca ne bi Hrvatima puno koristila, kaže Arapović, jer je „hrvatsko gospodarstvo već ″euroizirano″ u visokom stupnju“. Skupe nabavke vozila i nekretnina u Hrvatskoj su se oduvijek odvijale u eurima. Hipoteke i dugovanje u Hrvatskoj su već u današnje vrijeme denominirana za 70 %, pa iako su Hrvati plaćeni u kunama i troše u kunama, veliki udio novca na štednim računima već je sada u eurima.
