Cilj kojemu se teži trebao bi biti taj da se omogući djeci za koju se biološki roditelji ne brinu da žive u obitelji, a ne u domu za nezbrinutu djecu. Za djecu koja nisu posvojena postoji mogućnost da žive u udomiteljskim obiteljima. Želju za udomljavanjem djece pokazali su i brojni istospolni parovi. Zürich i Zagreb, odnosno Švicarska i Hrvatska, prema toj se mogućnosti ne odnose na isti način. Hrvatske institucije i javno mnijenje su, nažalost, oko tog pitanja još uvijek jako podijeljeni.
Stav prema građanima različite vjeroispovijesti, boje kože, spolne orijentacije, invalidima i drugim diskriminiranim skupinama, određen je stupnjem civiliziranosti okoline u kojoj žive. Jedan primjer iz grada Züricha: nakon neuspješnih pokušaja traženja udomitelja iz kruga heteroseksualnih brakova, grad Zürich se promidžbenim materijalom obratio istospolnim zajednicama kako bi motivirao parove da udome dijete. Nije važno tko s kim živi, već kako živi i je li u stanju udomljenom djetetu pružiti potrebnu skrb. Za razliku od posvojenja, koji paru ili pojedincu omogućava čin prema djetetu čiji su biološki roditelji sudskom odlukom lišeni roditeljskoga prava, udomiteljstvo predstavlja privremeni oblik skrbi u zamjenskoj obitelji.
Zanimljiv je slučaj iz Zagreba koji je presedan u Hrvatskoj: istospolni par Ivo Šegota i Mladen Kožić koji su 2015. godine sklopili životno partnerstvo već dugo žele biti posvojitelji, što im je onemogućeno aktualnim hrvatskim zakonima. Zahtjev za posvajanjem djeteta im je odbijen te su podnijeli žalbu i postupak se rješava na Upravnom sudu. Nisu se obeshrabrili i počeli su razmatrati opciju udomljavanja. Nadležni Centar za socijalnu skrb te resorno ministarstvo im je zahtjev najprije odobrilo, a zatim naknadno poništilo. Žalili su se Upravnom sudu i žalba je riješena u njihovu korist. Odluka suda je obligatorna. Prema hrvatskim propisima temeljenim na Europskoj konvenciji o ljudskim pravima ne može se osporiti udomljavanje jer se čin udomljavanja smatra profesijom i njom se omogućuje privremena skrb djetetu. Udomitelj mora biti fizički i psihički zdrav, biti zaposlen, ići na edukaciju, dobiti licencu, naknadu itd. Ovisno o situaciji (želi li to dijete, ima li roditelje itd.), udomljenom se osigurava redovni kontakt s biološkim roditeljem.
U dječjim domovima u Hrvatskoj trenutačno boravi oko 800 djece odnosno mladih do 21 godine. U udomiteljskim je obiteljima smješteno oko 2300 djece o kojima se biološki roditelji ne žele ili ne mogu brinuti ili nisu živi. Broj djece koja se godišnje zbrinjava pada iz godine u godinu jer nema interesa. Postupci za usvajanje ili udomljavanje su dugotrajni, a ponekad traju i do 4 godine.
Dana 9. 2. 2020. godine u Švicarskoj se, na osnovi inicijative koju je usvojio parlament, između ostaloga glasalo i o prijedlogu dopune postojećih odredaba protiv homofobije iz 2018. godine. Do sada je kaznenom odredbom bila zabranjena diskriminacija na temelju rase, religije ili etničke pripadnosti. Sada se ta odredba dopunjuje zabranom diskriminacije na osnovi spolne orijentacije. Prijedlog je podržalo 62 % glasača. Diskriminacija na temelju spolne orijentacije je kažnjiva i u drugim europskim zemljama, stoga su Vijeće Europe i UN tražili od Švicarske da pojača svoje zakone na tu temu. Dopunom postojećega zakona kažnjava se javno omalovažavanje i diskriminacija bilo koje osobe na temelju spolne orijentacije, bilo govorom, pisanim putem ili fotografijama. Zakonom se predviđaju kazne i do tri godine. Protiv reforme zakona pobunili su se konzervativni i populistički krugovi. Kažu da se dopunom zakona krši pravo slobode mišljenja jer se postojećim propisima već dovoljno sankcionira kleveta. Sljedeći će korak istospolnih zajednica biti izboriti pravo na brak, čime će automatski dobiti i pravo na usvajanje djeteta.
