Na jednom od naših uredničkih sastanaka rodila se ideja da portretiramo dugogodišnje zaslužne članove Hrvatskog kulturnog kluba. Čast da bude prvi pripala je jednom od najaktivnijih Hrvata u našoj okolini.
Stjepan Habijanović se rodio 1945. godine, u Prigorju, Križevci, gdje je završio osnovnu školu. Htio je nastaviti redovito školovanje u gimnaziji a nakon toga i redovito studirati, ali roditelji mu to, iz financijskih razloga, nisu mogli omogućiti. Trebao je što prije završiti srednju školu, zarađivati i dalje se sam školovati. Srednju školu tehničke struke završio je u Zagrebu. Zaposlio se te upisao izvanrednu višu tehničku školu strojarskog smjera.
Radio je puno radno vrijeme, a navečer bio na predavanjima. To je trajalo pune tri godine. Nije mu bilo lako, ali se mogao motivirati pa je izdržao. Ipak, nakon toga je imao osjećaj da je u te tri godine u njegovom životu nastala neka praznina! Dok su njegovi iz generacije slobodno vrijeme koristili za izlaske, druženja, zabave i razonodu, on je bio na predavanjima, a vikendom učio. Kasnije je uočio da se ipak isplatilo!
Stjepko je oženjen, ima dvoje djece i zasada dvoje unučadi. Ove godine, u listopadu, supruga i on su proslavili 50. godišnjicu braka.
Koji je Vaš životni put? Što Vas je navelo da se preselite u Švicarsku?
Imao sam jednog prijatelja u Švicarskoj koji me nagovorio i pomogao mi da dođem. To je bilo 12. 8. 1969. kada sam imao 24 godine. Iako sam u Hrvatskoj imao radno mjesto, odlučio sam se za odlazak iz dva razloga. Prvi je, naravno, ekonomski, odnosno bolja zarada; želja da se što prije riješi stambeno pitanje i osnuje obitelj. U ono je doba u Hrvatskoj za to trebalo puno vremena. Drugi razlog bila je želja da se upozna nešto novo, da vidim i upoznam barem jedan dio Europe i svijeta, druge ljude, drugu kulturu, da steknem nova iskustva i proširim svoj životni horizont.
Nisam imao namjeru ostati toliko dugo, nego se nakon nekoliko godina vratiti, ali okolnosti su se mijenjale pa su se tako mijenjali i moji planovi. Tako je prošao i moj cijeli radni vijek u Švicarskoj.
