Prošle je godine u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu prof. dr. med. Daniel M. Weber podržao tim pod vodstvom dr. Roka Kralja u operaciji šestero djece s teškim urođenim deformacijama šake. Ishodi ovih operacija su vrlo pozitivni, na radost djece i njihovih roditelja.
Prof dr. med. Daniel M. Weber voditelj je odjela za kirurgiju ruku u Sveučilišnoj dječjoj bolnici u Zürichu (Kispi). No kako je došlo do suradnje Züricha i Zagreba? Libra je uspjela dobiti intervju o tim pitanjima.
Libra: Prof. dr. med. Weber, uz svoju punu satnicu našli ste vremena za nas i spremni ste odgovoriti nam na nekoliko pitanja. Libra vam unaprijed zahvaljuje na tome.
Prošle godine i u siječnju ove godine bili ste tjedan dana u Zagrebu gdje ste izvršili nekoliko kirurških intervencija. Kako je došlo do toga da operirate u Zagrebu i kako je tekla ta suradnja?
Prof. dr. Weber: S dr. med. Rokom Kraljem, specijalistom dječje kirurgije na Klinici za dječje bolesti u Zagrebu, suradnja traje već dugo. Nakon završene specijalizacije dječje kirurgije u Zagrebu dr. Kralj dolazi u Kispi u Zürich produbiti svoje znanje i praktične vještine na polju plastične kirurgije za ruke. Skupa smo radili godinu dana. Nakon njegovoga povratka u Zagreb, ostali smo u kontaktu zbog različitih rasprava i razmjene iskustava. Na prvo putovanje u Zagreb dr. Kralj me pozvao kao predavača na simpoziju o dječjoj kirurgiji šake i na zajedničko savjetovanje i operacije. O svom kolegi u Zagrebu i o cijelom timu u klinici mogu reći samo pozitivne stvari. Svi su vrlo motivirani i uvjeren sam da će kolega dr. Kralj nastaviti produbljivati svoj rad na području dječjih ruku i tako preuzeti središnju funkciju na tom polju.
– Kada uspoređujete rad sa svojim timom i rad s timom u zagrebačkoj bolnici, jeste li primijetili neke razlike u načinu rada?
Ne. Uvijek je lijepo biti tamo. Moji kolege u Zagrebu rade zajedno sa sestrinskim osobljem, radnim terapeutima i ostalim specijalističkim osobljem u timu. Ljudi tamo imaju vrlo dobro obrazovanje i, u skladu s tim, rade dobar posao. S malim proračunom, tj. budžetom koji klinika ima, postigli su visok standard. Naravno, infrastruktura uvijek može biti bolja, ali, kao što sam rekao, ljudi se prilično dobro nose s raspoloživim resursima.
