Hrvatska je ove godine prisutna i u jednom od tehnološki najzanimljivijih dijelova Venecijanskog filmskog festivala. VR animirani film “Eyes of Shame” (“Gėdos akys”), litavsko-francusko-hrvatska koprodukcija redatelja Tomasa Tamošaitisa, uvršten je u natjecateljski program Venice Immersive 83. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji. Film će ondje imati i svjetsku premijeru.
Venecijanski festival traje od 2. do 12. rujna, a Venice Immersive njegova je službena sekcija posvećena proširenoj stvarnosti, odnosno XR-u. Program obuhvaća virtualnu i mješovitu stvarnost, imerzivne filmove, virtualne svjetove i instalacije koje klasičnu granicu između gledatelja i filmskog djela pomiču prilično daleko od onoga što obično podrazumijevamo pod odlaskom u kino.
Ove godine Venice Immersive ima ukupno 68 projekata iz 26 zemalja. Njih 30 odabrano je u međunarodnu konkurenciju, među njima i “Eyes of Shame”. La Biennale navodi Hrvatsku kao jednu od triju zemalja koprodukcije filma, uz Litvu i Francusku.
Hrvatski tim iza međunarodne koprodukcije
Glavni producent filma je litavski Afterimage, uz francuski Insomniak, dok je hrvatski koproducent zagrebačka tvrtka Minya Film and Animation. Hrvatsku koprodukciju podržao je Hrvatski audiovizualni centar.
U hrvatskom dijelu ekipe su kreativna producentica i koproducentica Miljana Dragičević, producentica Sara Ćuzele Papata, 3D animatori Alen Vuković, Dario Dominik Bagarić i Joana Correia te programer Matej Berščaković.
Riječ je, dakle, o znatno konkretnijem hrvatskom doprinosu od samog financijskog ili formalnog koprodukcijskog udjela. Hrvatski su profesionalci sudjelovali i u kreativnom i u tehničkom dijelu produkcije.
Priča o sramu, pamćenju i identitetu
U središtu filma je četrnaestogodišnja Eyeless, koja tijekom boravka u bolnici za adolescente s poteškoćama proživljava navalu potisnutih sjećanja. Umjesto promatranja njezine priče izvana, VR animacija gledatelja smješta u perspektivu glavne junakinje.
Film se bavi pamćenjem, identitetom i osjećajem srama, odnosno načinom na koji iskustvo osude s vremenom može postati dio čovjekove slike o samome sebi. Projekt je nastao na temelju iskustava redatelja Tomasa Tamošaitisa, koji od 2014. volontira u bolnici za adolescente u Vilniusu i ondje vodi radionice animacije. Film pritom ne rekonstruira konkretne događaje iz bolnice, nego ta iskustva koristi kao polazište za širu priču.
“Eyes of Shame” traje 40 minuta, a La Biennale ga u službenom programu navodi kao djelo virtualne stvarnosti.
Kad gledatelj više nije samo gledatelj
Venecijanski filmski festival počeo je ozbiljnije eksperimentirati s virtualnom stvarnošću još 2016. godine, a godinu poslije pokrenuo je zasebnu natjecateljsku selekciju. Današnji Venice Immersive prerastao je u međunarodno mjesto susreta autora, producenata i tehnoloških kompanija koje rade na spoju filma, animacije, virtualne stvarnosti i interaktivnih medija. Ove godine program obilježava desetu godišnjicu.
Za hrvatsku audiovizualnu industriju zato nije nevažno što se hrvatska koprodukcija nalazi upravo u toj konkurenciji. Male kinematografije teško mogu konkurirati najvećima količinom produkcije ili kapitalom, ali međunarodne koprodukcije otvaraju prostor u kojem su znanje, specijalizacija i kreativni doprinos pojedinih timova važniji od veličine domaćeg tržišta.
U tom je smislu “Eyes of Shame” zanimljiv i izvan festivalskog rezultata koji će ostvariti u Veneciji. Hrvatska tvrtka i hrvatski autori dio su projekta koji se nalazi među 30 radova odabranih za službenu međunarodnu konkurenciju jednog od najvažnijih svjetskih filmskih festivala.
A film se pritom više ne mora nužno samo gledati. U Veneciji se u njega može i ući.
