Više od stotinu vina i proizvođači iz nekoliko zemalja jugoistočne Europe okupit će se 24. listopada u Foliumu u Sihlcityju. Među hrvatskim vinarijama najavljeni su Kozlović, Coronica, Stina, Krauthaker i Galić. Treće izdanje “Taste of Adriatic Terroir” ujedno obilježava tri godine rada Adriatic Terroira na švicarskom tržištu, na kojem se za pažnju kupca danas treba izboriti više nego prije.
Na tržištu vina gotovo sve može postati brojka: litre, cijene, tržišni udio, broj prodanih boca. Danijelu Filipoviću ipak je važno nešto što se iz tablice ne vidi.
“Glavni razlog zašto vinari dolaze osobno jest da sami osjete tržište, da vide koji se stil vina traži i da osobno upoznaju kupce na švicarskom tržištu”, rekao je osnivač Adriatic Terroira u razgovoru za Croatis.ch.
Tržište, koliko god ga mjerili brojkama, na kraju ima lice – ono je čovjek s druge strane čaše.
Upravo će takav susret ponovno biti u središtu događaja Taste of Adriatic Terroir. Gotovo svi najavljeni vinari ili predstavnici vinarija dolaze osobno, pa degustacija nije zamišljena samo kao niz otvorenih boca. Proizvođači žele vidjeti tko njihova vina kuša, što privlači pažnju i koje etikete izazivaju najviše pitanja. Za vinara je to povratna informacija s tržišta, a za posjetitelja prilika da uz vino upozna i čovjeka koji ga proizvodi.
Tri godine na tržištu koje pije manje vina
Adriatic Terroir osnovan je prije tri godine s fokusom na uvoz i distribuciju vina iz jugoistočne Europe. U portfelju su proizvođači iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije, pri čemu Hrvatska zauzima posebno mjesto. Tvrtka najveći dio poslovanja gradi kroz gastronomiju i hotelijerstvo, ali vina prodaje i privatnim kupcima.
Tržišni trenutak pritom nije jednostavan.
Prema najnovijim podacima švicarskog Saveznog ureda za poljoprivredu, u Švicarskoj je 2025. potrošeno 211,2 milijuna litara vina, 3,3 posto manje nego godinu prije. Potrošnja stranih vina pala je još snažnije – za 6,4 posto, na 132 milijuna litara. Istodobno je udio domaćih švicarskih vina porastao na 37,5 posto tržišta.
Mjesto na polici ili vinskoj karti, dakle, nije zajamčeno samo zato što je vino dobro.
Za hrvatska vina izazov je specifičan. Zemlja ima sorte koje mogu biti prednost upravo zato što velikom dijelu međunarodne publike još nisu potpuno poznate. Malvazija istarska, teran, pošip, plavac mali ili graševina ne polaze s iste razine međunarodne prepoznatljivosti kao chardonnay, merlot ili cabernet sauvignon. To otežava prvi korak, ali istodobno ostavlja prostor za otkrivanje.
Osobni kontakt upravo tu dobiva tržišnu vrijednost. Netko mora objasniti zašto malvazija iz Istre nije samo još jedno bijelo vino ili što plavac mali s dalmatinskih položaja razlikuje od sorti koje kupac već dobro poznaje.
Prvo izdanje pokazalo je interes za autohtone sorte
Da za takav format u Zürichu postoji interes pokazalo je prvo izdanje događaja 2024. godine.
Švicarski vinski magazin VINUM izvijestio je tada o 510 posjetitelja među stručnjacima, ugostiteljima i sommelierima, 102 predstavljena vina i 24 brenda. Posebno je zabilježen interes za autohtone sorte. Ivo Miočić, predstavnik vinarije Galić, govorio je o zanimanju publike za njihova vina, dok je Ante Rebrina iz Stine predstavio etikete koje su s vremenom izrasle u prepoznatljive brendove. Među stručnim gostima bio je i Master of Wine Ivan Barbić.
To ne znači da je hrvatsko vino time osvojilo švicarsko tržište. Pokazuje nešto konkretnije, a to je da postoji publika spremna kušati vina iz regija koje joj možda nisu prvi izbor.
Drugo izdanje 2025. nastavilo je isti koncept. Deset vinara iz Hrvatske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine osobno je predstavilo svoja vina u Foliumu. Potvrđuje to i Filipovićeva objava nakon događaja.
Treće izdanje zato više ne mora odgovoriti na pitanje može li se takav događaj u Zürichu održati. Zanimljivije je može li se početni interes pretvoriti u nešto trajnije – restoran koji vino uvrsti na kartu, kupca koji mu se vrati ili distributivni odnos koji traje dulje od jedne degustacije.
Kozlović, Coronica, Stina, Krauthaker i Galić
Hrvatski dio ovogodišnjeg programa povezuje nekoliko različitih vinskih regija.
Kozlović i Coronica donose Istru, Stina dalmatinski kontekst, a Krauthaker i Galić kontinentalnu Hrvatsku. Zajedno daju presjek mnogo širi od jedne sorte ili jednog vinskog stila.
U tome je jedna od prednosti ovakve degustacije. Hrvatsko vino u inozemstvu često se promatra kao jedna kategorija, iako između Istre, Dalmacije i Slavonije postoje velike razlike u klimi, tlu, sortama i načinu proizvodnje. U jednoj dvorani te se razlike mogu kušati usporedno.
Za hrvatskog posjetitelja taj susret može imati i emotivnu dimenziju. Sorta ili regija ponekad prizovu mjesto, ljeto ili obiteljski stol prije nego što se uopće počne govoriti o kiselinama, tijelu i mineralnosti.
Za dugoročan uspjeh na švicarskom tržištu presudan je, međutim, i posjetitelj kojem Hrvatska nije uspomena, nego vinska zemlja koju tek otkriva.
Kupac koji nikada nije bio u Kutjevu, Momjanu ili na Braču nema razloga unaprijed navijati za hrvatsku etiketu. Ako ga vino zainteresira dovoljno da ga ponovno naruči, proizvođač je napravio važniji korak od jednokratnog dobrog dojma na degustaciji.
Vinar mora čuti i ono što mu narudžbenica ne govori
Filipović upravo zato inzistira na osobnom dolasku proizvođača. Prodajni rezultat pokazuje što je prodano, ali ne mora objasniti zašto.
Razgovor za stolom može pokazati da švicarskom ugostitelju odgovara drukčiji stil nego publici na domaćem tržištu, da određena sorta traži više objašnjenja ili da kupca privuče vino koje proizvođač nije smatrao svojim glavnim adutom.
Za vinara koji želi graditi izvoz takve informacije imaju konkretnu vrijednost. Švicarska pritom nije tržište na kojem nedostaje izbora. Francuska, Italija i Španjolska desetljećima imaju snažnu prepoznatljivost, dok su domaća švicarska vina u 2025. dodatno povećala svoj tržišni udio.
Hrvatsko vino zato teško može dugoročno graditi poziciju samo na činjenici da je hrvatsko. Mora postojati razlog zbog kojeg će ga sommelier preporučiti i nakon što nestane početna znatiželja.
Autohtona sorta može otvoriti vrata. Kvaliteta vina i reakcija kupca odlučuju hoće li ono na vinskoj karti i ostati.
I izvan vinske čaše
Ovogodišnji program ne završava na vinu. Istarski Monterosso predstavit će maslinova ulja, a iz Beograda dolazi Branko Urban Distillery. Vino ipak ostaje središte događaja.
Trećim izdanjem Adriatic Terroir obilježava i prve tri godine poslovanja. Nedovoljno je to dugo razdoblje za velike zaključke o promjeni cijelog tržišta, ali jest dovoljno da se počne vidjeti što funkcionira – koji se proizvođači vraćaju, koji stilovi izazivaju interes i postoji li među švicarskim restoranima i privatnim kupcima prostor za vina izvan najpoznatijih europskih vinskih zemalja.
Taste of Adriatic Terroir na jednom mjestu povezuje proizvođača, distributera, gastronomiju i krajnjeg kupca. Filipovićeva ideja da vinari trebaju sami osjetiti tržište zato nije samo koncept događaja. Ideja opisuje način na koji se nišno tržište gradi – polako, bocom po bocom i razgovorom po razgovorom.
Rezultat se na kraju neće vidjeti samo u broju ljudi koji će 24. listopada proći kroz Folium.
Vidjet će se i u onima koji će se poslije vratiti po drugo vino – i u onima koji će, s druge strane čaše, prvi put zapamtiti ime neke hrvatske sorte.
Taste of Adriatic Terroir održava se u subotu, 24. listopada 2026., od 13 do 19 sati u Foliumu, Kalanderplatz 6, 8045 Zürich. Adresa Foliuma potvrđena je i na službenoj stranici Sihlcityja te Zürich Tourisma.
