Kad su 1798. godine branitelji Berna izvojevali beskorisnu pobjedu nad Napoleonovim napadačkim trupama blizu grada Berna, a sam grad ipak pao u francuske ruke, bernske su majke, žene i sestre svojim muževima, koji su pobijedili na bojnom polju, ali su zapravo ipak izgubili, za utjehu prvi put pripremile „Bärner Platte“. I Istra i Trst, kao i kasnije Dalmacija, pali su u Napoleonove ruke 1797. godine, dakle skoro u isto vrijeme. No, tamo je „jota“ već bila dio gastronomske svakodnevice. Priprema za ova dva recepta je slična, a razlika je u mesu i grahu: Dok se za jotu uglavnom koriste dimljena svinjska rebarca, dimljena slanina i sušeni grah, za bernsku se platu koristi kuhano meso, sirova slanina i šunka, gnagi (svinjska koljenica), jezik, eventualno saucissons (kobasice za kuhanje). Uz to se poslužuje kuhani krumpir, ali ne i smeđi grah, nego na toplini sušene mahune.
