Na hrvatskoj obali Jadrana, u srednjoj Dalmaciji, na sjeverozapadnoj strani otoka Hvara, u zaljevu dubokom pet milja nalazi se najstarije naselje na ovim područjima. Utemeljili su ga Grci s otoka Parosa u Egejskome moru prije 2400 godina i dali mu ime Faros. Mjesto je bogato nalazištima iz antičkog i rimskog doba, poput prekrasnih mozaika iz rimskih vila. Ime Faros je kasnije preuzeo grad Hvar na južnoj obali otoka, a ovo se naselje nazvalo onime što i jest – Stari Grad. I to baš Stari Grad, nikako Starigrad.
Ako se iz Staroga Grada starom cestom krene prema gradu Hvaru, pređe se preko vrha s vidikovcem s kojega puca pogled na obje strane otoka, na sjever prema Braču a na drugu stranu prema Visu i Korčuli. A krenuti se može i na istok, posjetiti prekrasnu Vrbosku ili živopisnu Jelsu, ili se uputiti „na kontinent“, pa kroz Vrbanj, Svirče i Vrisnik doći u Pitve. A kad ste već tamo, obavezno se treba provesti kroz uski, prastari tunel i pogledati strmu, kamenitu, lozom obraslu južnu stranu otoka. Tunel je toliko širok da auto kroz njega komotno vozi, ali za autobus bi već bilo tijesno. Na svakom ulazu je upozorenje da se promet regulira senzorima, i to se na sreću odvija dobro, jer mimoilaženja nema. Tunel je dug oko kilometar i pol, bez rasvjete je, a tako je ravan da čim uđete u njega vidite svjetlo na drugom kraju!
Na južnoj se strani svakako treba odvesti do mjesta Sveta Nedjelja i pogledati njen stari dio, visoko pod stijenom, i noviji dio uz more. A onda bi bilo logično nastaviti put južnom stranom otoka prema zapadu, do grada Hvara. E, ali to ne može. Cesta postoji, ali na velikoj tabli piše da je promet njome dozvoljen samo interventnim vozilima! Dakle, može se samo natrag, opet kroz tunel ili eventualno serpentinama preko prijevoja.
U Starome vam Gradu ne može biti dosadno. Ujutro se u lokalima na rivi nude doručci, kupati se može na više mjesta do kojih se može pješice, autom ili barkom, ima raznih dućana za šoping svake vrste, kafića, konoba i restorana za svaki ukus i džep, štandova sa sladoledom i palačinkama, staza za šetanje ili bicikliranje. Ali nitko ne treba imati lošu savjest ako na odmoru intenzivno ne radi baš ništa! I navečer sjedi uz more, sluša uličnu glazbu ili uživa u nekoj ozbiljnijoj kulturnoj ponudi.
Imena ulica su na lokalnom narječju, na koje se malo treba priviknuti. Glavne ulice su Duolnjo kola i Srinjo kola, što znači Donja i Srednja kala to jest ulica. U pravilu, svako drugo o treba shvatiti kao a. Novo Riva je Nova Riva, Molo Njiva je Mala Njiva. Kafić Molo Misto je Malo Misto. Jedino za ulice Šiberija i Vagonj nismo baš našli objašnjenje.
Najpoznatija građevina u Starom Gradu je palača renesansnog plemića i pjesnika Petra Hektorovića, autora prvog realističnog epa hrvatske renesanse Ribanje i ribarsko prigovaranje, čije je prvo izdanje tiskano u Veneciji 1568. godine. Zgrada, u kojoj je živio s obitelji, građena je sredinom 15. stoljeća s idejom mikrokozmosa – da u njoj prostor za život imaju i ribe, i ptice, i biljke i ljudi. Zbog turskih provala, palača dobiva obilježja utvrde i postaje Tvrdalj.
Sa zapadne strane Tvrdalja nalazi se još jedna značajna građevina, palača Biankini, koju su 1896. godine podigla braća Biankini. Bila su to četiri sina brodara i kapetana Jurja, složna, radišna i za otočke prilike bogata obitelj. Palača je izgrađena u neorenesansnom stilu s vrtom u kojem je i danas stoljetni himalajski cedar. Danas je u palači Muzej Staroga Grada, čime je ispunjena želja obitelji Biankini da zgrada služi u reprezentativne i kulturne svrhe.
Od crkava najimpozantnija je ona sv. Stjepana, izgrađena na mjestu na kojem se nalazila već u 9. stoljeću.
https://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0039-600×450.jpg
Povijesna jezgra Staroga Grada i krajolik Starogradskog polja, zbog najbolje očuvane katastarske podjele na Mediteranu, upisani su 2008. godine na UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Stari Grad dao je puno poznatih osoba, od kojih je najznačajniji svakako Petar Hektorović. Od ostalih spomenimo biskupa i arheologa don Šimu Ljubića, povjesničara umjetnosti i književnika Tonka Maroevića te kipara Petruška Bogdanića.
https://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0038-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0045-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0044-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0046-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0021-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0049-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0037-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0016-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0032-600×450.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0041-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0040-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0027-600×800.jpghttps://croatis.ch/wp-content/uploads/2023/08/IMG-20230820-WA0059-e1693133141314-600×779.jpg
Tekst: Vesna Polić Foglar
Fotografije: Zorislav Zaninović
