Svaka zemlja ima vlastitu kuhinju, ali kako je ona nastala?
Da bismo saznali nešto više o nekoj zemlji ne moramo pogledati samo u knjige, nego možemo zaviriti i u lonce. I tu možemo štošta otkriti. Je li to kamenita zemlja ili zemlja blagoslovljena obiljem plodova? Je li njenu kuhinju oblikovao bogati sloj ljudi koji su stvarali rafinirana jela ili su to bili ljudi slabijeg imovnog stanja?
Mnoga hrvatska jela susrećemo i u drugim zemljama. Kako su došla u naše lonce da se danas smatraju tipično hrvatskim jelima? Tijekom stoljeća našom su zemljom prolazili razni strani narodi i vojske. No iza njih nisu ostajali samo pustoš i izgorjela zemlja, ostavljali su ponekad i vreće pune kave i kulturu svoje kuhinje.
Pod vladavinom stranaca često je dolazilo do međukulturalne razmjene. Činovnici Monarhije koji su dolazili u Hrvatsku najčešće su uzimali domaće kuharice, obično su to bile seljačke kćeri. Morale su naučiti kuhati njihova omiljena jela na koja su oni bili navikli u svojoj domovini. Ali ponekad bi i svojim poslodavcima poslužile hranu iz svog mjesta. Tako su učili jedni od drugih. Zato su na primjer palačinke, gulaš i kremšnite tipično hrvatska, mađarska ili češka jela, ovisno o kuharici u koju pogledate. Ipak, kada bolje pogledamo, u jelima istih naziva možemo pronaći suptilne razlike. Na primjer, u mađarski ili austrijski gulaš obično se dodaje kim, u hrvatskom se on najčešće ne može naći.
