U Muzeju Bickel u Walenstadtu 5. ožujka 2022. otvorena je retrospektiva za 90. rođendan umjetnice Dušanke Jablanović. Izložbu u čast umjetnice, koja je rođena u Slatini u Hrvatskoj, a živi u Walenstadtu, pokrenuo je Kulturkreis Walenstadt.
„Crtala sam već u osnovnoj školi, najprije bez boja. Boja me dugo nije zanimala. Opanci su moja prva spontana slika u boji,“ kaže Jablanović. „Poslije gimnazije u Virovitici diplomirala sam kemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Radila sam trinaest godina u tvornici Rade Končar u Zagrebu na zaštiti materijala, na primjer lakovima, a radila sam i s metalima, npr. posrebrivanje ili cinčanje. Naviknuta sam raditi s kiselinama, npr. za duboki tisak – Kaltradierung i slično. Obično se slikari toga plaše, ja sam za to možda bila hrabrija. No, danas se drugačije i radi.“
U Švicarsku je došla ujesen 1969. godine. „Suprug je prvo bio u Njemačkoj, a onda se preselio u Švicarsku. Kad je sin Boris imao šest godina trebalo je odlučiti gdje će ići u školu. Muž se nije htio vratiti u Hrvatsku pa smo Boris i ja ujesen 1969. došli u Švicarsku. Ovdje se rodio Marko. Suprug je radio u bolnici u Winterthuru i Usteru, stanovali smo u Usteru. Kasnije je dobio posao u bolnici u Walenstadtu.“
Nakon selidbe u Švicarsku, Jablanović je svoju strast pretvorila u karijeru. Od 1973.-1977. često je u Zurichu pohađala razne tečaje, poput grafike i drugih tehnika na Umjetničkoj školi tečaj. Crtala je uvijek navečer, a 80-ih godina prešla je s realističkog slikanja u apstraktno. Brzo je svladavala sve tehnike. „90-ih godina, kad mi je umro stariji sin, napravila sam najbolje slike, u jednom dahu, u jednom danu. Sve sam ih duboko doživljavala. To je razlika od grafike, gdje otisak može biti iznenađenje. Radila sam i litografiju, prema apstrakciji, pa monotipije, tehniku polimera. Sve su dosta komplicirane. Pa fotopolimer, preslikavanje fotografija. Puno sam eksperimentirala, možda je i to bilo pod utjecajem studija kemije.“
