Tambura i kontrabas odveli su Filipa Novosela i Tihomira Hojsaka od hrvatske tradicijske glazbe do pozornica diljem svijeta. Uoči nastupa u Zürichu razgovarali smo s njima o glazbi koja ne pristaje u ladice, publici koja prvi put čuje tamburu, improvizaciji, kreativnim nesuglasicama i posebnom programu koji pripremaju za HKK Baden.
Kada spojite tamburu i kontrabas, prva asocijacija vjerojatno nije jazz klub u New Yorku, Kennedy Center u Washingtonu ili pozornica u Pekingu. Filip Novosel i Tihomir Hojsak, međutim, upravo su od te naizgled neobične kombinacije izgradili prepoznatljiv hrvatski glazbeni projekt koji je odavno izašao iz granica Hrvatske.
U njihovoj glazbi tradicija nije nešto što treba čuvati pod staklenim zvonom. Ona je polazište. Na nju se nadovezuju jazz, klasična glazba, improvizacija i autorska sloboda, a tambura i kontrabas pritom izlaze iz uloga koje im obično pripisujemo.
Hojsak & Novosel iza sebe imaju stotine nastupa, šest albuma i suradnje s različitim orkestrima, među kojima su Zagrebačka filharmonija i Tamburaški orkestar HRT-a. Svirali su diljem Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini i Indiji, pred publikom kojoj je tambura ponekad bila jednako nepoznata kao i glazbena tradicija iz koje dolazi.
U Zürich stižu 19. rujna, na središnju proslavu ulaska Hrvatskog kulturnog kluba Baden u 25. godinu djelovanja. Upravo za tu večer, kažu, pripremaju poseban program.
Uoči njihova dolaska razgovarali smo o tome kako je nastao njihov zvuk, gdje za njih završavaju pravila, što se događa kada hrvatsku glazbu slušaju ljudi koji o njoj ne znaju gotovo ništa i jesu li se nakon gotovo deset godina zajedničkog rada još uvijek sposobni posvađati oko jedne glazbene dionice.
“Čuli smo potpuno novi zvuk“
Kad netko čuje “tambura i kontrabas”, većina zamisli tamburaški sastav ili možda klasičnu glazbu. Što ste vas dvojica čuli u toj sobi 2016., prije nego što je itko drugi mogao čuti ono što ste vi čuli?
Mi smo čuli ono što nas već gotovo jedno desetljeće drži na svjetskoj sceni – nešto novo, potpuno novi pravac i novi zvuk.
Možemo se doista pohvaliti da takve kombinacije nema na svijetu te da je naš zvuk autentičan, osobito zato što se tradicijom panonskog kraja bavimo na nov način, a to je kombinacija klasične, tradicijske i improvizirane glazbe.
Obojica imate ozbiljno glazbeno obrazovanje, od akademije do jazza. Gdje vam danas u glavi prestaju tradicija i pravila struke, a počinje čista autorska sloboda?
Tradicija nam uglavnom služi kao podloga ili inspiracija za nova djela, a tijekom pisanja vodimo se intuicijom i inspiracijom.
Naše skladbe stalno mijenjaju formu, uvijek nešto nadograđujemo i rijetko je izvedba jednaka na snimci i uživo. Ipak smo duboko u sebi jazz-duše pa nam taj aspekt izražavanja kroz improvizaciju mnogo znači.
Kad je tambura egzotika
Svirali ste u Americi, Kini i diljem Europe. Što se dogodi kada vas uživo sluša netko tko nikada nije čuo tamburu, a možda ni ne zna gdje je Hrvatska? Kako publici koja nema taj naš kulturni kontekst objasniti glazbu bez objašnjavanja?
Publika prije svega prepoznaje našu energiju na pozornici, neku novu glazbu i novu sferu. Naravno da ima pitanja o tamburi i Hrvatskoj, ali na prvom su mjestu uvijek naš zvuk i glazba.
Vječno je pitanje kako našu glazbu približiti stranoj publici koja se nikada nije susrela s tamburom. Svakako možemo reći da smo na našim kineskim i indijskim turnejama bili čista egzotika.
Napravili ste nešto o čemu se puno govori, a malo tko doista uspije: tradiciju ste uzeli kao polazište, a ne kao ograničenje. Je li bilo onih koji su vam govorili da ste neku pjesmu ili motiv “previše promijenili” ili da ste otišli predaleko?
Publika uvijek ima pravo odlučiti sviđa li joj se nešto ili ne, a poanta obrade jest nešto uhu poznato staviti u novi kontekst.
Mislim da nikada nismo razmišljali tako da podilazimo publici. Uvijek smo radili onako kako se nama sviđa. Nikada nismo dobili komentar da smo u nečemu pretjerali.
“Neke pjesme sjedaju i po godinu dana“
Gotovo deset godina zajedno ste na cesti i pozornicama. Koliko danas uopće morate razgovarati prije nego što neka stvar “sjedne”? I dogodi li se još uvijek da završite u kreativnoj svađi oko jedne dionice?
Neke pjesme “sjedaju” i po godinu dana. Ipak, najbolja je proba pozornica, kada uživo vidimo reakciju publike.
Naravno, imamo redovite probe te skladamo nekoliko novih pjesama godišnje. Mnogo aranžiramo i za orkestre različitih tipova.
Do sada smo izdali čak šest albuma, među njima jedan live album, jedan sa Zagrebačkom filharmonijom te jedan s Tamburaškim orkestrom HRT-a.
Iza vas su stotine koncerata, od klubova do velikih dvorana. Što se mora dogoditi na samom nastupu da na povratku u hotel kažete: “E, ovo je večeras bilo to”?
Mora se dogoditi to da publika ode svojim kućama s osmijehom, sretna i zadovoljna.
Također, mi nakon koncerta moramo biti “prazni”, imati osjećaj da smo sve ostavili na pozornici.
Poseban program za Zürich
U Zürich dolazite na proslavu ulaska HKK-a Baden u 25. godinu djelovanja. Publika će velikim dijelom biti hrvatska dijaspora, ljudi koji će neke od tih melodija prepoznati već iz prvih nekoliko taktova. S kakvim biste osjećajem voljeli da odu kući nakon što odložite instrumente?
Naš je ultimativni cilj da nas organizator ponovno pozove, jer bi to značilo da smo se svidjeli publici.
U deset godina sviranja po cijelom svijetu uvijek smo se vraćali na mjesta na kojima smo već nastupali te se nadamo da će tako biti i u Zürichu.
Za ovaj koncert pripremamo poseban glazbeni materijal koji spaja hrvatsku tradiciju i nove evergreene s našim glazbenim potpisom.
Da sutra morate nekome na drugom kraju svijeta, tko nikada nije čuo ni za vas ni za hrvatsku glazbu, pustiti samo jednu svoju pjesmu i reći: “Evo, to smo mi”, koju biste pustili i zašto?
Težak zadatak, ali možda bi najbolji izbor bila obrada pjesme “Grličica grkovala”. To je hrvatski tradicijski napjev iz Pokuplja u kojem obojica pokazujemo svoju virtuoznost i u kojem se vrlo jasno čuje naša autentičnost.
Hojsak & Novosel u Zürichu 19. rujna
Hojsak & Novosel nastupit će 19. rujna u Zürichu na središnjoj proslavi ulaska Hrvatskog kulturnog kluba Baden u 25. godinu djelovanja.
Večer će okupiti članove, prijatelje i partnere Kluba te goste hrvatske zajednice u Švicarskoj, a Hojsak & Novosel za Zürich pripremaju poseban program u kojem će hrvatsku glazbenu tradiciju spojiti sa svojim prepoznatljivim glazbenim potpisom.
Želite biti s nama? Zatražite pozivnicu na hkk@croatis.ch.
