Prije nego što Hrvatski kulturni klub (HKK) ove jeseni obilježi ulazak u četvrt stoljeća djelovanja, vratili smo se u arhivu. Stare Libre, fotografije i zapisi s nekadašnjeg portala Croatia.ch otkrivaju kako su izgledale prethodne velike obljetnice Kluba i, još važnije, tko su bili ljudi koji su ga gradili.
Kada se 19. rujna u Zürichu okupe članovi, prijatelji i partneri Hrvatskog kulturnog kluba, bit će to još jedna stranica u priči koja je počela gotovo četvrt stoljeća ranije, u Badenu.
Klub je osnovan 15. siječnja 2002. godine, simbolično upravo na desetu obljetnicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Mjesto osnivanja bila je Villa Boveri u Badenu, a nekoliko mjeseci poslije, u svibnju iste godine, Klub je ondje predstavljen javnosti.
Villa Boveri poslije će postati svojevrsna stalna točka klupske povijesti. Upravo se u nju HKK vraćao kada je trebalo zastati, pogledati unatrag i obilježiti velike obljetnice.
Deset godina poslije: jednom nije bilo važno što je napravljeno, nego tko je to napravio
Prvi veliki jubilej obilježen je 15. siječnja 2012. godine. Deset godina nakon osnivanja članovi HKK-a ponovno su se okupili u Villi Boveri. HKK je iza sebe tada već imao desetljeće koncerata, kazališnih gostovanja, predavanja, izleta, susreta i drugih kulturnih programa, a Libra i tadašnji portal Croatia.ch redovito su bilježili njegove aktivnosti.
No uredništvo Libre za obljetnicu je napravilo nešto drugačije.
Umjesto još jednog nabrajanja događaja, odlučilo je u prvi plan staviti ljude. U izvještaju iz Libre 31 ostala je rečenica koja možda najbolje objašnjava ideju te proslave: trebalo je “da se jednom ne spominje što je bilo učinjeno, nego tko je to učinio”.
Izbor je morao biti ograničen na petnaest posebno aktivnih članova. Danas taj popis ima vrijednost malog povijesnog dokumenta.
Među njima su bili Željka Bratoljić Melkay, Marica Čičić, Stjepan Drozdek, Stjepko Habijanović, Ljerka Hriberski, Zlata König, Kristina Križanić Ivanović, Franjo Maslić, Gorana Nydegger, Ana Števanja Macan, Lera Tomašić, Vesna Polić Foglar, Želimira Purgar Perović, Iris Smokvina i Zvonimir Mitar.
Bili su to ljudi koji su vodili Klub, organizirali događanja i domjenke, brinuli o financijama i administraciji, uređivali Libru ili jednostavno radili ono što je u određenom trenutku trebalo napraviti. Arhivski zapis uz svako ime podsjetnik je koliko različitih poslova stoji iza jedne udruge koja počiva na volonterskom radu, a posebno mjesto među njima imao je Zvonimir Mitar.
Opis uz njegovu fotografiju danas zvuči gotovo kao sažetak njegova dugogodišnjeg odnosa prema Klubu. U Libri je zapisano da nikada nije htio biti izabran ni na jednu dužnost, ali je zato bio “najmarljiviji organizator” koncerata, gostovanja kazališnih predstava, adventskih večeri, izleta i drugih priredbi. Četrnaest godina poslije taj mali zapis govori možda više od bilo koje funkcije koja je mogla stajati uz njegovo ime.
Čestitke hrvatske diplomacije
Na proslavu desete obljetnice stigli su i tadašnji veleposlanik Republike Hrvatske Jakša Muljačić te generalni konzul Hrvoje Cvitanović.
Muljačić je istaknuo važnost postojanja Kluba koji u Švicarskoj promiče hrvatske vrijednosti i kulturu te zahvalio ljudima koji su tome pridonijeli. Cvitanović je govorio o radu koji je, kako je tada rekao, pratio već godinama. Zahvalio je Klubu za ono što je do tada napravio za Hrvate u Švicarskoj, ali i za ono što će tek raditi u budućnosti.
U tom trenutku nitko nije mogao znati što će sve stati u sljedećih deset godina.
Dvadeseti rođendan čekao je proljeće
Dvadesetu obljetnicu HKK je dočekao 15. siječnja 2022. godine. U Libri 50 najavljena je proslava s domjenkom i glazbom za članove i prijatelje koji su tijekom dva desetljeća volontirali, pomagali i pratili rad Kluba. Velika svečanost je održana nešto kasnije, 9. travnja 2022.
I ponovno – u Villi Boveri.
Oko pedeset članova te hrvatskih i švicarskih prijatelja Kluba okupilo se tako na istom mjestu na kojem je HKK osnovan dvadeset godina ranije. Formalni dio večeri vodila je Antonela Grill Zečević, tada članica Upravnog odbora HKK-a i uredništva Libre, a gostima se prva obratila tadašnja predsjednica Mirna Resan.
“Čak 20 godina rada jednog ovakvog udruženja u inozemstvu, koje od svojih početaka do danas djeluje na isključivo volonterskoj bazi, je zaista prilika za slavlje”, rekla je Resan.
Podsjetila je da je HKK tijekom tih godina postao mjesto okupljanja ne samo Hrvata nego i ljudi povezanih ljubavlju prema Hrvatskoj te željom za promicanjem hrvatskog jezika, kulture i hrvatsko-švicarske kulturne suradnje.
Dvadeset godina nakon osnivanja već se jasno moglo vidjeti koliko se Klub promijenio.
Uz kulturna događanja, projekcije hrvatskih filmova, tribine i gostovanja umjetnika, književnika i znanstvenika, jedan od njegovih najprepoznatljivijih projekata postala je Libra. Časopis se u to vrijeme besplatno distribuirao na 2000 adresa.
Digitalna priča također je već počela jer je HKK pokrenuo portal Helveticro.ch, iz kojeg će nekoliko godina poslije nastati današnji Croatis.ch.
“Vrijednost koju treba sačuvati”
U ime Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Zürichu Klubu je na proslavi čestitala konzulica Mirela Udovčić, a iz Zagreba je stigao i zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Dario Magdić.
“HKK ima vrijednu ulogu u životima Hrvata jer je važna okosnica u promicanju hrvatske kulture i znanosti te prijateljstva Hrvatske i Švicarske”, rekao je Magdić, dodajući da će Središnji državni ured i dalje biti podrška i partner Klubu. Posebno je zahvalio ljudima koji su tijekom dvadeset godina u Klub ulagali velik broj volonterskih sati i vlastiti angažman.
Upravo je taj dio priče važan i danas. HKK tijekom svoje povijesti nije imao profesionalni aparat koji bi iza kulisa organizirao programe. Iza događanja, Libre, gostovanja, izleta i drugih projekata stajali su ljudi koji su za njih izdvajali svoje slobodno vrijeme.
Ljudi koji su Klub nosili desetljećima
O počecima je na dvadesetoj obljetnici govorila Vesna Polić Foglar, prva predsjednica HKK-a i dugogodišnja glavna urednica Libre. Podsjetila je da je Klub od početka zamišljen kao kulturna i građanska udruga koja okuplja Hrvate u Švicarskoj i njihove prijatelje. No rekla je još nešto što je za svaku udrugu koja želi trajati možda jednako važno kao i sjećanje na osnivače:
“Klub je prije nekoliko godina doživio smjenu generacija i sad ga vode mlađi ljudi s novim idejama.”
Prisjetila se pritom ljudi koji su prije Mirne Resan vodili HKK: Želimire Purgar Perović, Zlate König, Željke Bratoljić Melkay, Martine Šormaz Ban, Marice Čičić i Georga Jure Foglara.
Jura Foglar, međutim, nije bio tek jedno ime u nizu bivših predsjednika.
Bio je među suosnivačima Hrvatskog kulturnog kluba, njegov predsjednik, dugogodišnji potpredsjednik i član Upravnog odbora. U klupskom radu ostao je aktivan praktički do smrti 2024. godine.
Njegovo ime pojavljuje se kroz desetljeća arhive – u radu Uprave, Libri, prijevodima, organizaciji i susretima na kojima je predstavljao Klub. Kada je 2021. predsjedničku dužnost preuzela Mirna Resan, Jura se nije povukao. Nastavio je raditi kao potpredsjednik.
Povodom dvadesete obljetnice HKK-a Libra je objavila i veliki intervju s njim. Imao je tada 93 godine i još je bio aktivan u Klubu koji je pomogao osnovati dva desetljeća ranije.
Jura Foglar i Zvonimir Mitar pripadali su istoj generaciji klupskih ljudi, premda su u njoj imali sasvim različite uloge. Mitar nije želio funkcije. Foglar ih je prihvaćao i nosio. Jedan je ostao zapamćen kao neumorni organizator, drugi kao suosnivač, predsjednik i dugogodišnji član Uprave.
Obojica su ostala prisutna gotovo do kraja svojih života. I obojica su nas u međuvremenu napustila.
U tekstu o obljetnicama zato ih je teško svesti samo na dužnosti i godine. Pripadali su ljudima bez kojih bi jedno veliko razdoblje HKK-a izgledalo bitno drukčije.
Čestitka je na dvadesetu obljetnicu stigla i od veleposlanice Republike Hrvatske u Švicarskoj dr. sc. Andree Bekić.
HKK je opisala kao jednu od najvećih i najaktivnijih udruga hrvatskog iseljeništva u Švicarskoj te čestitala aktualnoj i svim prethodnim upravama na kulturnim programima i inicijativama kojima su tijekom dva desetljeća okupljali Hrvate. Posebno je izdvojila promicanje hrvatskog jezika i kulturne baštine te povezivanje Hrvata u Švicarskoj.
“Hrvatski kulturni klub može se podičiti s 20 godina neprekidnog djelovanja u Švicarskoj, što je vrijednost koju treba sačuvati”, poručila je tada Bekić.
A onda su govor i protokol zamijenili hrvatski evergreeni
Arhiva ipak pokazuje da obljetnice HKK-a nikada nisu ostajale samo na govorima. Nakon službenog dijela dvadesete obljetnice uslijedio je domjenak uz hrvatska vina i aperitive, a za glazbu je bio zadužen karlovački gitarist i pjevač Tomica Jambrošić.
Fotografije u Libri 51 prema kraju reportaže postaju sve manje protokolarne, a na posljednjima gosti plešu. Tako je dvadeset godina rada Kluba završilo je, sasvim prikladno, hrvatskim evergreenima i plesom u Villi Boveri.
Od tiskane Libre do Croatis.ch
Od te večeri prošlo je nešto više od četiri godine, ali Klub se ponovno promijenio.
Posljednja tiskana Libra, broj 56, objavljena je u studenome 2024. Nakon više od dva desetljeća magazina koji je na hrvatskom i njemačkom jeziku bilježio život zajednice, komunikacija se preselila prvenstveno u digitalni prostor.
Helveticro.ch postao je Croatis.ch, portal Hrvatskog kulturnog kluba namijenjen hrvatskoj zajednici u cijeloj Švicarskoj.
Iako su se promijenili su se ljudi, mediji i način komunikacije, jdna stvar nije.
Iza svega i dalje stoji volonterski rad.
Četvrt stoljeća – ovaj put u Zürichu
Zato će proslava ulaska u 25 godina HKK-a 19. rujna 2026. imati ponešto drukčiju kulisu.
Nakon Ville Boveri, velika jubilarna proslava ovaj se put seli u Zürich. Svečana večer održat će se u schwarzescaféu u sklopu Löwenbräukunst-Komplexa, a središnji glazbeni dio pripast će hrvatskom duu Hojsak & Novosel.
Bit će to večer glazbe, susreta i zahvalnosti ljudima i udrugama koji su tijekom godina bili dio klupske priče.
A možda se upravo u starim fotografijama iz Ville Boveri najbolje vidi zašto takve obljetnice imaju smisla. Ne zato da bi se jednom u nekoliko godina nabrojilo koliko je događanja organizirano, koliko je brojeva Libre tiskano ili koliko je projekata pokrenuto.
Nego zbog one rečenice zapisane još 2012. godine.
Da se barem ponekad ne govori samo što je učinjeno – nego tko je to učinio.
